Judoke (džudisti) treniraju u specijalnoj vrsti džudo kimona koji se zove Judogi (Gi na japanskom znači -odeća). Džudo kimona se veže posebnim debelim pojasem koji odgovara judokinom rangu.
Tehnike i pravila
Tehnike
Takmičarski džudo se većinom bazira na tehnikama bacanjima (nage-waza), koje se dele na ručne tehnike (te-waza), bacanja preko kuka (koshi-waza) i nožne tehnike (ashi-waza). Džudo se sastoji i od tehnika u parteru (katame-waza) koje se kele na držanja (osaekomi-waza), gušenja (shime-waza) i poluge na rukama (kansetsu-waza). Parter je prilično zanemaren u takmičarskom džudou jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od takmičara ne napravi značajan napredak. Tehnike džudoa se na treningu uče radeći “u prazno”, s partnerom koji se “pušta” i u laganom sparingu s partnerom (randori).
Pravila olimpijskog džudoa
Džudo meč se održava na mekanoj podlozi (džudo tatami strunjača), veličine u proseku 15×15 metara. Dva metra sa svake strane čine “sigurnu zonu”, ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacenje započne unutar tatamija, a bačeni takmičar padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim. U meču se može pobediti:
1. Bacanjem
2. U parteru (gušenjem, polugom i zahvatom držanja)
3. Na bodove
Ako protivnika bacimo na leđa s razumnom količinom snage, zaradili smo 10 poena (ippon) i istog trena pobeđujemo. Ako ga bacimo s razumnom količinom snage, ali bez potpune kontrole bacanja, a protivnik padne delimočno na leđa dobijamo 7 poena (waza-ari).
Za uspela bacanja koja su ipak bila lošije izvedena i ne zaslužuju ippon ili waza-ari dodeljuje se niži poen Yuko (5 poena) za bacanje na bok. Važno je napomenuti da oni nisu kumulativni, znači njima je nemoguće pobediti, čak i ako ih tokom borbe zaradite 100. Pobeda se može ostvariti samo istekom vremena, odnosno pobednik je onaj koji skupi više tzv. malih bodova u toku borbe.
Pobeda u parteru
Ako je protivnik bačen nekom tehnikom, na kojoj nije zarađen ippon, borba se može nastaviti u parteru. Poenta je protivnikova leđa ili barem jedno rame kontrolisati odnosno prilepiti za tatami i držati ih tako: 20 sekundi (ippon), 15 sekundi (waza-ari), 10 sekundi (Yuko).
Takođe, ako je jedan od takmičara ranijim bacanjem zaradio waza-ari i u parteru zadržao protivnika 15 sekundi (i time zaradio još jedan waza-ari) on pobeđuje. Osim držanjem, u parteru se može pobediti gušenjem ili polugom na ruci (u tom slučaju se protivnik izvlači iz zahvata tako da 3 puta tapka po vama ili parteru i samim time, automatski gubi meč).
Pobeda na bodove
Ako dođe do toga da niti jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ippon ili 2 waza-arija, odlučuju bodovi. No kako je već napomenuto Yuko nije kumulativni, pa u slučaju da prvi borac ima 3 Yukoa, a drugi borac 1 Waza ari pobeđuje drugi borac!

Takmičarski kimono, pirinčano tkanje oko 930 gr/m2, ravni okovratnik, (5cm/1cm) i štepovi od 3 cm na leđima (IJF pravila), dvostruko, debelo platno, sanforizovano, češljan gornji deo iznutra, brojna ojačanja,dostupan u beloj i plavoj boji.Veličine: 155-205 cm, sniženje 40 % !!!
U slučaju da oba borca imaju isti broj Yukoa i Waza arija, pobednika odlučuju sudije.
Ocenjivanje znanja
Judoke (džudisti) su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Postoji 6 učeničkih (“Kyu”) i 10 majstorskih (“Dan”) zvanja s pripadajućim obojenim pojasevima.
Rang Japanski naziv Boja pojasa
6Kyu rokyu beli
5 Kyu gokyu žuti
4 Kyu yonkyu narandžasti
3 Kyu sankyu zeleni
2 Kyu nikyu plavi
1 Kyu ikkyu braon
1 Dan shodan crni
2 Dan nidan crni
3 Dan sandan crni
4 Dan yodan crni
5 Dan godan crni
6 Dan rokudan crveno-beli
7 Dan shichidan crveno-beli
8 Dan hachidan crveno-beli
9 Dan kudan crveno-beli
10 Dan judan široki beli
Pre nego što je Jigoro Kano stvorio džudo, učitelji su učenicima izdavali diplome i svitke teksta koji su svedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je 1883. dvojici svojih starijih učenika (Shiru Saigou i Tsunejiru Tomiti) dodelio status shodan. No čak ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio Judogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim džudo kimona. 1907. Kano je predstavio Judogi džudo kimona kakav poznajemo i danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo beli i crni.
Džudo pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se džudo počeo praktikovati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati džudo u Parizu i uvideo je da učenici-zapadnjaci brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizuelni dokaz svoga znanja.
Izvor : judoskola.rs
Ponuda džudo kimona,
Vaš Bma Trading d.o.o !