Sviđa vam se ideja borilačkih veština i sportova ali ipak niste neki preterani fan dobijanja udaraca u glavu? A ni cevanica u slepoočnicu ne zvuči baš najbolje, zar ne ? Ali ipak fudbal vam nešto ne ide, a tenis vam je dosadan?
Ima leka i za vas… Predstavljamo vam Brazilsku Džiju Džicu (BJJ). Svaki Mixed Marshal Arts (MMA) borac će vam reći da bez partera ne postoji MMA, a Brazliska Džiju Džica je upravo to – parter….Veština koja se zasniva na bacanjima, pozicioniranju, hvatovima, polugama i gušenjima. Nema nezgodnih udaraca, šuteva, kolena i laktova…
BJJ je često nazivan i igrom “ljudskog šaha” zbog svoje kompleksnosti, ideologije da manja i fizički slabija osoba uz pomoć ove veštine moze da porazi većeg i jačeg napadača, kao i zato što poseduje Brain over Brawn filozofiju ( um više nego snaga). Ova veština je prvenstveno nastala, pogađate, u Brazilu, Rio de Janeiro, gde 1925. Carlos Gracieotvara svoju akademiju.
U početku ovaj Brazilac uči ljude klasičan Jiu Jitsu koji je njega naučio japanski imigrant Esai Maeda. Njegov najmlađi brat Helio Gracie nažalost zbog svoje sitne građe i slabog tela ne može da trenira sa njim i ostalom braćom. Umesto toga mladi Helio samo posmatra lekcije koje ostala braća drže.
Tri godine kasnije splet okolnosti dovodi do toga da Helio mora da održi privatan trening jednom od učenika u odsustvu svoje braće, a snaga i građa mu zaista predstavljaju problem u izvođenju japanskih tehnika. Zbog toga on počinje da ih menja tako što koristi dejstvo poluge, brzinu, tajming i prirodne pokrete tela umesto sirove snage.
Helio počinje da izaziva borce iz drugih borilačkih veština i sportova, pobeđujući sve koji se usude da mu stanu na put. Istovremeno, on razvija novi stil borenja Gracie Jiu Jitsu, kasnije nazvan Brazilska Džiju Džica. Da bi dokazao praktičnost i “snagu” Brazilske Džiju Džice, Helio je uputio otvoren izazov bilo kojoj veštini, borcu i školi. Dosta ljudi odgovara na ovaj “poziv” I lično se uverava u “snagu” ove veštine.
Posle dvadeset godina usavršavanja, 1951. kao finalnu “proveru” svoje veštine Helio izaziva najboljeg borca japanske Džiju Džicee tog vremena. Masahiko Kimura je bio toliko siguran u svoju pobedu, da je rekao da, ukoliko Helio izdrzi tri minuta sa njim, on će to smatrati porazom. Helio se borio 13 minuta, posle ćega je njegov brat predao meč u njegovo ime da bi ga sačuvao od povrede usled poluge na ramenu koja i dan-danas nosi ime Kimura. Ljudi smatraju da je ovaj poraz zapravo bilo njegovo najveće dostignuće, pošto je impresionirani Kimura Helia pozvao u Japan da svoj napredak podeli sa njegovim prijateljima.
Heliov rad su nastavili njegovi sinovi Royler, Rolker, Royce i Robin, aGracie Academy je i dan-danas najbolja škola Brazilske Džiju Džice na svetu.
Što se same veštine tiče, nemojte da vas zavara to što u njoj nema udaraca. Treninzi su naporni i iscrpljujući, zahtevaju posvećenost, redovnost i ponavljanje tehnika dok ne postanu savršene. BJJ je veština koja uopšte nije za šalu, većina poluga, ukoliko se izvede do kraja, prouzrokuje prelome i iščašenja. Gušenja, ukoliko se izvedu duže nego što je potrebno mogu dovesti do smrti usled nedovoljnog dotoka kiseonika u mozak. A svako bacanje je potencijalna povreda, u zavisnosti od površine na kojoj se izvodi.
Nemojte da vas ovo uplaši,ovo je divna veština koja je zabavna za učenje, dobro utiče na razvoj mišića i kondiciju i može biti efikasno koriščena u samoodbrani. Kao i kod većine veština, trenira se ukimonou (Gi) i postoji sistem pojaseva. Njome mogu da se bave i deca i odrasli, čak i kod nas postoje posebne grupe za decu u nekim klubovima.
Sa druge strane, postoji i No-Gi (bez kimonoa) varijanta. Većina klubova vežba oba “stila”. Nekome više odgovara rad i borba u kimonou,nekome ipak bolje leže šorc i majica. Postoje male varijacije tehnika u zavisnosti od toga da li protivnik nosi kimono ili ne (npr. hvatanje za revere). Takmičenja postoje za obe varijante (mada većina profesionalnih boraca radi i jedno i drugo). Postoje i neki klubovi koji se bave samo No-Gi verzijom, koja se često naziva i Grappling, ali minimalna je razlika između nje i originalne Brazilske Džiju Džice.
U Srbiju ovu veštinu donosi Jovan Žerjal, osnivač Žerjal Teama, našeg najboljeg BJJ kluba. Pre osnivanja, Jovan je živeo i bavio se sportom u Francuskoj (braon pojas u karateu i crni pojas u DžijuDžici). Ovaj čovek postaje jedan od pionira BJJ u Evropi. Posle treniranja u Francuskoj odlazi u Brazil i tamo trenira kod Majstora Carlsona Graciea. Takmiči se za Gracie akademiju i osvaja prvo mesto i zlatnu medalju na evropskom kupu i time postaje prvi Srbin koji osvaja zlatnu evropsku medalju, takmičeći se za Jugoslaviju (posle mnogo godina i njegov sin Milanpostaje evropski šampion).
U Srbiju dolazi 2000. godine, donosi Brazilsku Džiju DžicuI i osniva BJJ savez Srbije. Dobija crni pojas od Majstora Fernanda Pinduke (7. dan) – najvećeg borca prve generacije velikog majstora Carlson Graciea.
U Beogradu se trenutno BJJ radi samo u par klubova: Žerjal, Srpski borilački klub, Grapler, Lutador i Secutor. U njima se rade kombinovani treninzi Gi i No-gi. Ukoliko niste fan kimonoa, pojaseva i cele tematike borilačkih veština a ipak vam se sviđa sve ovo, Rvački savez Srbije je od 2009. uveo Grapling kao jednu od disciplina u svoje okvire. Pod rvačkim savezom klubovi koji rade grapling su Zemun, Secutori i Železničar.
Naši takmičari su imali do sada puno uspeha na internacionalnim takmićenjima što u BJJ u organizaciji IBJJF (International Brazilian JiuJitsu Federation), što u Grapplingu pod FILOM (Federation Internationale des LuttesAssociees).
Izvor : Muški magazin
U ponudi BMA , kompletna ponuda opreme za džiu džitcu, brendovi BMA i ADIDAS !
#Bmajiujitsu #adidasjiujitsu #jiujitsukimona #jiujitsuštitnici #jiujitsupojasevi
#boksoprema #bmaboksoprema #adidasboksoprema
Vežbajte i pobeđujte sa nama !!!
Vaš BMA !