Različito znači mnogim ljudima. Bio je perfekcionista, disciplinovan i tradicionalista. Ali u isto vreme inovator, internacionalac i čovek velikog srca. Što je važnije, bio je veliki učitelj i otac modernih japanskih sportova. Ali pre svega Džigoro Kano je osnivač džudoa. Rođen je 28. oktobra 1860.godine. U familiji od tri dečaka i dve devojčice, on je bio treći sin. Kano je u ranom detinjstvu bio fizički slab. Od lokalnih siledžija je dobijao batine, pa je odlučio da nauči kako da zaštiti sebe. Počeo je da trenira đuđucu u dođou učitelja Hačinosuke Fukuda, majstora Tenšin Šin Jo škole đuđuce. Princip u džudou, da se tek po sticanju određenog nivoa znanja prelazi na randori ili borbu je nastao pod uticajem ovog njegovog učitelja. Posle godinu dana treniranja, 1879. učitelj Fukuda se razboleo i ubrzo zatim i umro, tako da je Kano prešao u drugu školu Tenšin Šin Jo stila koju je vodio majstor Masatomo Iso. Fanatično je vežbao, tako da ga je učitelj Iso načinio svojim asistentom. U 21. godini je došao do majstorskog zvanja u ovom stilu.
Sledeći korak je bio skoro neizbežan. Džigoro je upoznao Cunetoši Ikuba, učitelja Kito škole đuđuce, i počeo da trenira u njegovom dođou. Ova škola je bila poznata jer je učitelj Ikubo bio specijalista za parterne tehnike. Susrećući se sa raznim tipovima protivnika, pogotovo onih koji su bili natprosečne telesne mase i snage, Kano je isprobavao nove tehnike. Neke od tehnika koje je Kano razvio su npr. kata guruma, uki goši i curi komi goši.
Kano je februara 1882 sa devet svojih učenika iz Kito škole, ušao u dođo u Eišoji hramu i samostalno počeo da podučava. Stil koji je Kano tada podučavao nije automatski postao džudo koji danas poznajemo, već je transformacija trajala izvestan period, tako da se ne može reći sa sigurnošću kada je prestala đuđuca a počeo džudoa.
Ključna godina je 1884. kada je postavio određene džudo principe. Kano je tada rekao da je ujedinjavajući sva znanja koja je stekao kod njegovih učitelja u školama đuđucua, i dodajući im svoje ideje, inovacije i rešenja, stvorio je novi sistem fizičke kulture, mentalnog treninga i takmičenja. To je nazvao Kodokan džudo. Iz džudoa je odstranio sve opasne tehnike koje su neminovno dovodile do povreda ili u nekim slučajevima smrti. Reč džudo u prevodu znači mekan ili nežan put. Kano je video džudo kao način života. Druga suštinska razlika je primena džudo kuzušija, tj. teorije koju je Kano razvijao tokom treniranja i uspešno koristio u praksi.
„Koristeći minimum snage, moguće je baciti protivnika ukoliko ga dovedemo u stanje neravnoteže“. Po Kazuzo Kudu, direktoru Kodokana, Kanova slava i veličina su se zasnivale na tim principima koje je istakao, koliko i njega kao osnivača džudoa.
Tehnika džudoa je sistematizovana i podeljena u dve grupe:
1.tehnika
–ručna (te-vaza)
(nage-vaza)
–nožna (aši-vaza)
–bočna (koši-vaza)
2.tehnika hvatova (katam e-vaza)
–zahvati držanja na tlu (osaekomi-vaza)
–gušenja (šime-vaza)
–poluge (kansecu-vaz)
Od legendarne džiju džice do olimpijskog borilačkog sporta protezao se razvojni put džudoa. Još su drevni kineski mudraci znali da slabiji može da
Tvorac džudoa Džigoro Kano (1860 – 1938.) od rane mladosti proučavao je i praktikovao različite škole džu džucu.Duboko svestan potrebe da se ova dragocena veština, koja je, osim sistema borenja, predstavljala i efikasan metod psihofizičkog i moralnog razvoja, sačuva od zaborava i preda svetu kao značajni deo japanske kulturne baštine,.Kano dolazi na genijalnu zamisao da od nje stvori moderan sport.
jačeg, ako popusti. Na mudrosti «popusti da bi pobedio», gde do izražaja dolazi više veština nego snaga, zasnovane su brojne škole džiju džice (pravilnije džu džucu), koje su bile deo obuke samuraja za borbu bez oružja. Kada se u drugoj polovini 19. veka u Japanu proširila upotreba vatrenog oružja, zlatno doba džu džucu i drugih borilačkih veština našlo se na zalasku.
Džudo spada u sportove sa najbogatijom tehnikom, čemu se ne treba čuditi, jer je džudo u svojoj biti veština borbe u kojoj se slabiji može golim rukama uspešno suprotstaviti jačem, a za to je potrebna sofisticirana i raznovrsna tehnika, odnosno grifovi kako se nekada govorilo. Nekoliko je osnovnih principa na kojima se zasniva džudo tehnika, a svi oni proističu iz osnovnog načela«minimum snage – maksimum efikasnosti». Najvažniji su:
–princip neopiranja ili džu princip
-princip koncentracije energije
-princip neravnoteže
-princip pravog momenta
Izvor : Džudista Blog
BMA , kompletna ponuda opreme za džudo, brendovi BMA i ADIDAS !
#Bmadzudo#bmadzudokimona #bmadžudopojasevi #adidasdzudokimona #adidasdzudopojasevi #adidasdzudotorbe #hakame
Vežbajte i pobeđujte sa nama !!!
Vaš BMA !