Sport predstavlja organizovanu delatnost koja ima svoj sistem u kome su osnovne komponente takmičenje i trening. U okviru te delatnosti takmičarska aktivnost regulisana je zvaničnim pravilima kao opštim ili posebnim normama (Koprivica, 2002). Može se reći da je jedan od najvažnijih delova tog sistema suđenje, koje predstavlja sastavni i neotuđivi deo svakog sporta. Nijedno takmičenje ne može se odigrati bez sudija i zbog toga suđenje pretstavlja ontološku kategoriju sporta.
Sportovi se profilišu kao posebni u odnosu na druge upravo kroz pravila takmičenja. Pravila takmičenja direktno kreiraju spoljašnju sliku određenog sporta. Kada postoji potreba (zaštita takmičara, povećanje atraktivnosti, poboljšanje razumljivosti gledaocima…) određenih promena u nekom sportu pravila su osnovno sredstvo kojim se dolazi do ovog cilja (Jovanović i Mudrić, 2003). Organizacija takmičenja na centralno mesto postavlja sam sportski duel koji se dešava na osnovu predviđenih pravila sporta u širem smislu, dok sudije kroz pravila suđenja regulišu ovaj proces, u užem smislu. Na osnovu ovoga može se reći da pravila suđenja sublimiraju sve noramtivne akte jednog sporta od značaja za samo takmičenje.
Problemi vezani za suđenje u sportu susreću se svakodnevno od komentara u sporstskoj štampi, preko sastanaka raznih sportskih organa pa do stručnih i naučnih rasprava. Centralno mesto u ovim raspravama uglavnom zauzima primena pravila u određenom sportu, odnosno akteri zaduženi za primenu pravila – sudije.
Specifičnost karate sporta, u odnosu na druge sportove, ogleda se između ostalog i u komplikovanim i relativno teško razumljivim pravilima. U pravilima mnogo toga je nedorečeno, primena pravila podrazumeva bogato predznanje i u krajnjoj liniji pred sudijama su stalni izazovi procene nastalih situacija na osnovu odnosa mnogih elemenata.
Problem ovog rada odnosi se na primenu pravila u karate sportu. Cilj rada je da ukaže na segmente koji utiču na suđenje, sa jedne strane, i značaj razumevanja suđenja za postizanje sportskog uspeha, sa druge stane.
Ko definiše pravila u karate sportu ?
Pravila definiše Svetska karate federacija (W.K.F.) prema principima zvaničnih (opštijih) institucija (npr. IOK). Širenje pravila grana se prema kontinentima, a zatim prema nacionalnim savezima, regijama i klubovima. U ovoj šemi nacionalni savez je direktan posrednik. Tumačenje i primena pravila zavisi od toga koliko je određeni savez pažnje posvetio ovoj problematici. Očigledno je ovo veoma slaba karika u lancu tumačenja pravila.
Ni jedan pravilnik nije kristalno jasan, a dvosmislenosti se različito “čitaju”. Dešava se da pogrešnom primenom nešto postane pravilo, iako to realno nije. Stoga, postoji stalna potreba takozvanih “novih tumačenja”, kako bi se izbegla zloupotreba Pravilnika. Ovo se primarno odnosi na pojašnjavanje i unifikaciju primene pravila.
Definisanje poena ?
U sportskim igrama i nekim borilačkim sportovima prilično jasno su određeni kriterijumi za postizanje poena (boda, koša, gola). U fubalu je precizno definisano: gol je postignut kada lopta celim svojim obimom pređe gol liniju (ili zamišljenu liniju u vazdušnom prostoru gola); u košarci: koš je postignut kada lopta prođe celim obimom kroz obruč i mrežicu; u boksu: poen je udarac pesnicom u glavu ili stomak; u džudou: poen je kada je protivnik određenim delom tela dodirne strunjače.
Za dosiđivanje poena prema važećim pravilima W.K.F.-a, a to su udarci, potrebno je zadovoljiti šest kriterijuma: dobra forma, sportski stav, snažna primena, svesnost-zanšin, pravovremenost i korektna distanca (Pravilnik WKF). Svaki od navedenih kriterijuma teško je merljiv i zasniva se na subjektivanoj proceni sudija.
Dakle, u karate sportu sudija u velikoj meri odlučuje o ostvarenju sportiste i može značajno uticati na ishod duela. Sudija vrlo često nije u poziciji da dobro proceni da li je ruka ili noga dosegla bodujuću površinu, a ako jeste, da li je bilo više od dodira štitnika ili je možda prejak kontakt itd. I kada je udarac izveden u bodujuću površinu ne mora biti dosuđen poen ako postoji procena da samo jedan od kriterijuma nije u potpunosti ispunjen. Nasuprot ovome, dešava se da udarac koji nije pogodio poentirajuću regiju bude dosuđen kao poen. Takođe, ne važe potpuno ista pravila za mlađe i starije uzrasne kategorije. Kod starijih uzrasnih kategorija kontrolisani kontakt je dozvoljen, dok kod mlađih uzrasnih kategorija kontakta ne sme da bude.
U takmičenju u katama, kao što je rečeno, rezultat se određuje na osnovu vizuelnih parametara. Sudijske odluke značajno su opterećene subjektivnim sistemima vrednosti. Tako je moguće da u duelu dva takmičara u katama koji su podjednakog kvaliteta, jedan sudijski panel proglasi za pobednika jednog, a da drugi sudijski panel proglasi drugog takmičara pobednikom.
Šta je zapravo poen u karateu? Koliko je on u datom trenutku merljiv? Gde je granica između poena, kontakta i nedozvoljene radnje? Ovo su pitanja na koje svaki pojedinac ima drugačiji odgovor i pored velike sličnosti u svakom postoji lična nota koja je rezultat ličnog iskustva i filozofije.
Pravila i kriterijumi
U većini sportova nije neophodna prethodna takmičarska karijera ili trenažno iskustvo kao preduslov za sticanje sudijskog zvanja. U karateu sudija mora posedovati određeno zvanje verifikovano kroz
stečeni pojas. Sudija nacionalnog nivoa mora posedovati majstorsko zvanje (crni pojas I Dan, a za internacionalna zvanja, crni pojas III Dan). Dakle, karate sudija mora proći karate školu u potpunosti da bi uopšte bio sudija.
Svaki sudija prošao je karate školu u nekom klubu i kao takav sa sobom nosi primese kluba i sredine u kojoj je vežbao, što u velikoj meri utiče na subjektivnost u suđenju. Pored ovoga, dodatno optrećenje predstavlja “obaveza” sudija prema klubu ili regionu koji ga delegira. Ovo se odnosi na ispunjenje ciljeva određenih centara moći koji svoje delovanje, između ostalog, realizuju i kroz sudijsku organizaciju. U takvim relacijama sudije trpe velike pritiske a njihov status i napredovanje je neizvesno.
U prethodnom poglavlju rečeno je da postoji mogućnost različitog sudijskog vrednovanja istih takmičara. Karate sport naslonjen proizašao je iz karate veštine gde je u priličnoj meri bila razvijena hijerarhija i kult autoriteta. Problem udaljavanja, odnosno veza između sporta i veštine, i pored velikog intresovanja i polemika šireg auditorijuma, prevazilazi okvire ovog rada. Ali u sudijskoj organizaciji postoji određena vrsta hijerarhije koja se formalno manifestuje kroz sudijsko zvanje, dok postoji nekoliko osnova za neformalne uticaje. Objektivan posmatrač može uočiti sudiju koji se izdvaju u određenom sudijskom panelu kao autoritet, a ne mora imati najviše sudijsko zvanje. Takav sudija nameće određen stil i kriterijume na borilištu dok se može reći da su ostale sudije pratioci. Logično bi bilo da d
ominiraju sudije koje imaju najviša zvanja ali neretko se dešava da se sudije nameću elementima koji nisu u direktnoj vezi sa sudjenjem kao što su: uspesi u takmičarskoj karijeri, visoko majstorsko zvanje u karateu, položaj u određenim organima rukovođenja i odlučivanja, društveni status… Situacija u borilištu značajno se komplikuje kada se u istom sudijskom panelu nađu dva ili više relativno izjednačena autoriteta a borba se odvija između takmičara sličnog kvaliteta. U ovakvim odnosima takmičar koji uspe da se “nametne” sudijama ima daleko veće šanse za rezultatski uspeh.
Potvrdu prethodno iznetih konstatacija nalazimo i u trenerskoj praksi koji u okviru taktičke pripreme planiraju ponašanje svojih takmičara ne samo u odnosu na protivnika već i na sudijski panel u određenom meču (A.S.Oliva i ostali, 2002). Iskusni takmičari, taktički su uvežbani tako da mogu da se postave u određenoj situ- aciji i zauzmu takav položaj da pridobiju naklonost glavnog ili pomoćnih sudija, od- nosno sudija koji dominiraju svojim autoritetom.
Izvor Besplatan sport
BMA, lider na tržištu proizvodnje i distribucije opreme za borilačke sportove,
Kompletna oprema za karate, brendovi BMA i Adidas,
#karatekimona #štitnici #pojasevi #rukavice #papuče #štitnicizatelo #suspenzori #gumezazube
Vaš BMA !