Budući da ni dan danas ne postoji potpuno ujedinjenje #tekvondoa pod jednom glavnom organizacijom, zvanja dobijana od jedne organizacije obično nisu prihvaćena u drugim organizacijama. Ipak, većina tekvondo sportista poseduje sertifikat od Kukkiwon-a ili ITF-a.
Tekvondo zvanja se dele na deset učeničkih zvanja (keup) i deset majstorskih zvanja (dan). Novi polaznici kreću od desetog zvanja keup (beli pojas),samim početkom vežbanja i uclanjenjem u klub, stiče se pravo na nošenje belog pojasa. Za njega nije potrebno polaganje. Na svakom sledećem testiranju, učenik ima pravo da polaže za sledeći viši pojas, sve do majstorskih zvanja dan (crni pojas).
- 10. i 9. keup: Beli pojas
- 8. i 7. keup: Žuti i žuti sa plavom trakom
- 6. i 5. keup: Plavi i plavi sa jednom crvenom trakom
- 4. i 3. keup: Plavi sa dve crvene trake i crveni
- 2. i 1. keup: Crveni sa jednom crnom trakom i crveni sa dve crne trake
- 1. dan i viši: Crni pojas
Većina škola takođe koristi pruge na kraju pojasa da označi međustepene. Tako zeleni pojas označava 6. keup, dok zeleni pojas s plavom prugom označava 5. keup, ili „viši zeleni pojas“.
Takmičenja u tekvondou su obično grupisana po zvanjima, tako da se polaznici bore s protivnicima sličnih mogućnosti.
Tekvondo se deli na pet sastavnih delova:
- Osnove (Kibon)
- Forme (Poomsae)
- Samoodbrana (Hosinsul)
- Lomljenje (Kyokpa)
- Borba (Kyorugi)
Većina klubova se danas specijalizuje za takmičarski deo #tekvondoa (borbeni trening i vežbanje forma), no svi su delovi tekvondoa važni za postizanje majstorskih zvanja.
Na samom početku, trening tekvondoa je naličio karateu i sastojao se od vežbanja tradicionalnih stavova, blokova i udaraca. Danas se tradicionalnim tehnikama ne posvećuje mnogo vremena i u većini škola su ih zamenile vežbe na vreći i s #fokuserima.
Osnove tekvondoa dele se na
- stavove (npr. jahaći stav – juchun seogi, prednji stav – ap kubi ili zadnji stav – dwit kubi),
- blokade (npr. gornja blokada – olgul makki ili donja blokada – arae makki),
- udarce rukom (npr. udarac šakom – jumok jirugi ili udarac spoljnom ivicom dlana – sonnal chigi), te
- udarce nogom (npr. kružni udarac – dollyo chagi ili bočni udarac – yop chagi).
Cilj učenja osnova je razvijanje pravilne tehnike, korišćenje celog tela, i očuvanje tradicije tekvondoa.
Forma je borba protiv zamišljenog protivnika, koja se sastoji od 16-30 pokreta. Pokreti se sastoje od određenih udaraca i blokada rukom i nogom. Učenje formi je pravi temelj svake borilačke veštine pa tako i tekvondoa. Forme pomažu u usavršavanju kretanja i tehnike. Forme se još nazivaju poomsae ili hjong.
Forme su koreografisane borbe protiv zamišljenog napadača koje vežbač izvodi sam s ciljem razvijanja ravnoteže i usavršavanja osnovnih tehnika. Većina tekvondo sportista danas vežba forme Kukkiwon ili forme ITF (ili kombinaciju).
Kukki-tekvondo sadrži osam učeničkih formi za niže pojaseve (taeguek poomsae) i devet majstorskih formi za crne pojaseve (yudanja poomsae). Neki klubovi još podučavaju forme palgwae, koje su razvijene u isto vreme kad i majstorske forme, ali velika većina klubova koristi novije i modernije forme taeguek.
ITF sadrži 24 forme, po jednu za svaki sat u danu, a razradio ih je general Čoi, Hong Hi, osnivač veštine ITF Tekvon-do. Ove su forme starije od forma kukikvon i još uvek su vrlo popularne i izvan ITF-a.
Iako velika većina koristi forme kukkiwon ili ITF, neke manje federacije koriste vlastite, interne forme, ili još uvek koriste forme karatea koje su se koristile u samim začecima tekvondoa.
Izvođenje forma je danas međunarodni sport, i većina zemalja ima tehničke reprezentacije koje se takmiče u izvođenju forma.
Tekvondo forme su tako dizajnirane da se kolektivno nose sa pretnjama spolja u društvu, i razvile su se u organizovanoj grupi, što dovodi do slabljenja usamljenih, pojedninačnih mera odbrane. Za potrebe zajednice, praksa i prenos tehinka bi trebalo da bude lak i manje komplikovan. U tom smislu tekvondo forme će se postepeno sistematizovati kroz praksu uz pomoć filozofskih i medicinskih nauka zajedno. Veruje se da su u davna vremena tekvondo forme praktikovane među vladajućom klasom i prvi zapis o formama se pojavljuje u dokumentima ili spomenicima oko prvog veka nove ere.
Svaki poom u poomsae je nasleđen iz duge istorije od oko 5000 godina, kao konačan proizvod naučne tehnike formulisan na osnovu tradicionalnog narodnog duha i praktičnih eksperimenata. Sa tehničke tačke gledišta, sama poomsae je tekvondo, a osnovni pokreti nisu ništa više do aktivnosti da se stigne do poomsae. Kijorugi je praktična primena poomsae, i tekvondo duh se ne ispoljava na apstraktan način, nego kroz akcije poomsae. Poomsae je stil ponašanja koji se izražava kroz direktno ili indirektno mentalno i fizičko poboljšanje, isto kao i principe odbrane i napada, kao rezultata razvoja tekvondo duha i tehnike.
Poomsae je niz pokreta, napadačkih i odbrambenih tehnika koje se mogu vežbati i obučavati, čak i bez prisustva instruktora, u skladu sa ustaljenim šablonima. Stoga, poomsae je zaslužan, po svojoj praksi, da bi početnik povećao Kijorugi tehnike, i primenjene tehnike uključujući i posebene tehnike koje se teško mogu uvežbati treniranjem svakog pojedinačnog pokreta odvojeno.
Izvor : Vikipedija
BMA, kompletna ponuda tekvondo kimona,
Vežbajte i pobeđujte sa nama !!!
Vaš BMA !
#Bmatekvondo #tekvondokimonabma #bmatekvondooklopi #bmatekvondoštitnici #bmatekvondoreketi #bmatekvondorukavice #bmatekvondokacige #bmatekvondofokuseri #bmatekvondostitnicizapotkolenicuiris #bmastitnicizapodlakticu #adidasgumezazube #bmasportsketorbe #adidassportsketorbe